Gde su svi oni fini, kulturni, nenametljivi ljudi?
Oni koji ćete pitati:
Kako si?
Jesi li dobro?
Da li te nešto muči?
Imas podočnjake, jel sve ok?
Kako su tvoji?
Jel’ te i dalje žigne kad pomisliš na M?
Postali smo mašine od mesa bez osećaja i bez suštine u nama.
Ostali smo bez čovečnosti.
Nemamo razumevanja za druge, preokupirani smo poslom i jurimo sreću.
A kad bi samo znali da je ona tu.
Iza ugla.
Samo se treba osvrnuti.
Proždrljivi smo.
Gladna nam je duša za novim a još ni u starom nismo uživali.
Pod parolom “Daj sve danas” srljamo ka napred.
Samo što jos uvek ne razaznajemo da je napred ustvari nazad, da je više -gore, manje – bolje, da je šire ustvari uže. Sve smo permutovali i u toj permutaciji sebe izgubili. Izgubili smo i ljubav, i sreću, i porodicu.
Od današnjeg dana se izjašnjavam kao ČOVEKONOSTALGIČAR.
Neizlečiva bolest današnjice. Uzrok svih bolesti iz koje proizilaze dijabetesi, bolesti štitne žlezde, apatije, depresije, hormonski poremećaji, neredovne menstruacije, neplodnost…
A svakog dana pišu u novinama, časopisima, naučnim knjigama da je uzročnik neke bolesti po pravilu stres.
Pa zar bi bilo stresa kad bi makar malo pazili jedni na druge i kad bi malo češće pitali “A kako si danas?”
Pa, kako ste vi posle ovih rečenica?!
Sad stvarno.
Kako ste danas?!
#samozaludake
…Хвала на питању!
LikeLiked by 1 person
Danas sam neočekivano dobro, jer izgleda da posle svake kiše sunce dolazi. Verovatno zato što sam prethodnih dana bila prinudni pratilac monologa i nužna publika izlagačima sopstvene naduvane malenkosti, pa me i takva događanja “otrezne”, naročito ako mi donesu i stvarnu glavobolju. Cut!
Kako si ti?
LikeLiked by 1 person
Bolje… 😌
LikeLiked by 1 person